U Skupštini grada Beograda sinoć je predstavljena foto-monografija Dragoljuba Zamurovića "Moj Beograd" u izdanju "Lagune"
"Moj Beograd" je luksuzna knjiga koja je izdata na srpskom i engleskom jeziku i u kojoj se nalazi oko 200 umetničkih fotografija koje su izabrane iz fonda od oko 200.000 snimaka koji su rađeni za ovu monografiju.
Snimanje je trajalo godinu dana kako bi Beograd u monografiji bio predstavljen kroz sva četiri godišnja doba.
Za snimanje, Zamurović je konstruisao specijalan vazdušni brod, hibrid balona jednoseda i motora paraglajdera, kako bi mogao da dočara što zanimljivije detalje prestonice.
Foto-monografija "Moj Beograd" sadrži dve grupe fotografija - one koje su snimljene iz vazduha, najvećim delom iz balon i fotografije najznačajnijih kulturno-istorijskih spomenika, parkova, muzeja i drugih znamenitosti.
Pisac i slikar Mileta Prodanović ocenio je da je ova foto-monografija fotografski esej o gradu, kao i da nije prva u svojoj vrsti, ali da su se izmenile perspektive Beograda od monografija Ive Eterovića do danas.
"Postoji niz starih monografija i možemo pratiti razvoj grada i to je ono što čini vrednost ove knjige", ocenio je Prodanović. "Zamurović radeći na ovoj foto-monografiji je bio pred vrlo kompleksnim zadatkom.
On je dodao da je ova knjiga usklađena sa duhom Beograda, da je ona savremena zbog fotografija i tekstova u njoj i da deluje kao da daje pogled prolaznika koji skuplja različite impresije o gradu.
Profesor Branimir Karanović složio se sa Prodanovićem, da zahvaljujući monografijama Ive Eterovića od pre 30 godina i Zamurovića čije su fotografije nastale u poslednje dve godine, da može da uporedi svoj grad, grad u kome je rođen i u kome živi.
"Zamurović je sam rekao da je Beograd hteo da pogleda očima stranca", naglasio je Karanović, dodajući da autor gleda Beograd kao slikar, arhitekta, fotograf, reporter i kao pilot.
"Ove fotografije su njegov estetski doživljaj nečega", ocenio je on.
Autor Zamurović je rekao da kada radi foto-monografije prvo snimi što više fotografija koje ne gleda, pa ih zatim bira za knjige i da je to veoma težak posao jer su mahom slične i da treba izabrati najlepšu. On je takođe najavio novu knjigu "Dunav od izvora do ušća" koja će najverovatnije, takođe biti rađena iz vazduha.
Zamurović je prisutnima na promociji predstavio fotografije iz monografije putem projektora objašnjavajući kako su nastale i šta je želeo njima da postigne.
Povodom promocije upriličena je i izložba Zamurovićevih fotografija koje su nastale na početku rada na ovoj foto-monografiji 2011. godine.
Na 58. Sajmu knjiga u Beogradu stručni žiri ULUPUDS-a i Beogradskog sajma odabrao je najbolju foto-monografiju na ovogodišnjem Sajmu i dodelio nagradu upravu zamuroviću za foto-monografiju "Moj Beograd".
Zamurović je autor više foto-monografija - "Cigani sveta", "Kazahstan", "Međugorje", "Kazanj", "Srbija, život i običaji", "Vojvodina", "Sarajevo", "Crna Gora", "Srbija-Dunavski sliv" i fototipskog izdanja "Sarajevske Hagade".
...
K
Još od 30-ih godina Rakovica je bila jaki industrijski centar, sa nekoliko strateških
proizvodnih pogona (avio motori)....
Nikako da dokučim KAKO to da Rakovica nikad nije bombardovana tokom ww-2. ?
Čak su postojala i proivavionska skloništa kod kamenog nadvožnjaka (tu su i danas), kod
kafane Plavi Jadran (kasnije "Livac),
i prekoputa Jugostroja (u brdu ispod pruge).... Znam da su svi proizvodni pogoni radili tokom rata,
za potrebe Reicha...
Čak ni USAF nije gađao fabrike avio-motora tokom 1943-4. ??????
Voleo bih pročitati komentare gospode koja su vojno -istorijski bolje informisane ...
Teško je odgovoriti na pitanje zašto industrijski pogoni u Rakovici nisu bombardovani 1944. godine.
Ne znam šta je u tim pogonima pravljeno za potrebe Nemaca. Možda Amerikancima nije bilo toliko bitno.
Znam da su za potrebe nemačke avioindustrije najviše radili Ikarus (u to vreme bio je na lokaciji blizu današnjeg hotela Jugoslavija) i Rogožarski (Knez Danilova - na lokacji na kojoj je kasnije bio IKL).
Njih su bombardovali. Ima o tome podataka, koje sam postavio na
http://www.mycity-military.com/Drugi-svetski-rat/Vazdusna-bombardovanja-na-teritoriji-Jugoslavije-u-WWII_4.html
Изгледа да су Немци гледали да сачувају оно што су мислили да ће им требати, а амери су поред Икаруса и Рогожарског оплели нажалост и по Змају који је био близу центра Земуна, пошто су били прецизни колико смо то већ видели да јесу - настрадао је цео Земун. Ових дана треба да окачим слике из `44 на фејсу (ЗемунНекада) па ћу их наравно поставити и овде...
Изгледа да су Немци гледали да сачувају оно што су мислили да ће им требати, а амери су поред Икаруса и Рогожарског оплели нажалост и по Змају који је био близу центра Земуна, пошто су били прецизни колико смо то већ видели да јесу - настрадао је цео Земун. Ових дана треба да окачим слике из `44 на фејсу (ЗемунНекада) па ћу их наравно поставити и овде...
Dragi kolega, nestrpljivo čekam te slike. Evo nekoliko izveštaja o bombardovanjima ciljeva u Zemunu. Pominju fabriku, "Predović", ali "Zmaj" nigde ne pominju.
16. IV neprijateljsko zrakoplovstvo bombardiralo je želj. postaju i njemačko uzletište u Zemunu. Učinak bombardiranja uzletišta još nije poznat, ali šteta nije velika. Na želj. postaji oštećene su 4 skretnice, a navodno su dvie osobe poginule i 16 ih je ranjeno. Opazka: istodobno sa napadajem neprijateljskog zrakoplovstva na uzletište Zemun napalo je 150 zrakoplova središte Beograda. Vojnički gubitci su nepoznati, a građanski su osjetljivi. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 108, od 17.4.1944.);
16. IV. neprijateljsko zrakoplovstvo izvršilo je napadaj bombama na uzletište i želj. postaju u Zemunu. Štete i žrtava ima, no pojedinosti nisu javljene. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 109, od 18.4.1944.);
Prigodom bombardiranja Zemuna 16. i 17. IV oštećeno je uzletište, pošta i središte grada. Prema do sada primljenim podatcima poginulo je oko 12 pripadnika orsa (Opšta radna služba), dok broj građanskih žrtava još nije poznat, a velik broj je zatrpan. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 110, od 19.4.1944.);
Prigodom napadaja neprijateljskog zrakoplovstva na Zemun 16 i 17. IV prema naknadnom izvješću gubitci iznose: oko 200 građanskih osoba poginulo je i veći broj je ranjen. Od pripadnika oružanih snaga poginulo je 9, a ranjeno 10. Porušeno je ukupno 67 kuća, a oštećen veći broj. Oštećena je i želj. postaja, pošta, dielom tvornica zrakoplova, uzletište i želj. most na r. Savi. Bombardiranje je izvršilo prvog dana 110 neprijateljskih zrakoplova, a drugog dana oko 300, koji su bacili preko 400 velikih bombi i puno srednjih i malih. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 112, od 21.4.1944.);
17. IV. u podnevnim satima ponovno je napadnut Zemun u 2 navrata. Bombardirano je uglavnom uzletište i središte grada. Pojedinosti još nisu javljene. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 109, od 18.4.1944.);
21. IV. u 1315 sati neprijateljsko zrakoplovstvo ponovo je bombardiralo Zemun. Pogođena je želj. postaja i srušeno nekoliko kuća u Novom Gradu. Poginuo je zapovjednik II narodnog zaštitnog područja pukovnik Salhs. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 113, od 22.4.1944.);
24. IV oko 11.30 sati 30 neprijateljskih zrakoplova bombardiralo je Zemun. Pogođeni su kolodvor, dielom tvornica »Ikarus«. Do sada javljene nepoznate žrtve. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 116, od 25.4.1944.);
Naknadno se doznaje da je prigodom bombardiranja Zemuna 24. IV bačeno više bombi od 500 kgr. Izravnim pogodcima pogođena je zgrada konjičke škole, željeznička postaja i neke zgrade tvornice zrakoplova »Ikarus«, na kojima su nastale veće štete. Navodno ima dosta poginulih na periferiji grada, gdje je palo mnogo bombi. Istodobno bombardirano je i Pančevo. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 117, od 26.4.1944.);
18. V Istog dana neprijateljski zrakoplovi bacili su nekoliko bombi na šire područje Zemuna. Šteta je neznatna, žrtava nema. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 141, od 20.5.1944.);
6. VI prije podne za vrieme bombardiranja želj. postaje u Beogradu bombardiran je i želj. most na r. Savi kod Zemuna i lakše oštećen. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 159, od 7.6.1944.);
Naknadno se doznaje da je prigodom bombardiranja želj. postaje u Beogradu 6. VI palo oko 40 bombi kod želj. mosta. Most je lakše oštećen na zemunskoj strani. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 160, od 8.6.1944.);
Naknadno je javljeno da je 3. VIII osam neprijateljskih zrakoplova napalo strojničkom i topničkom vatrom tvornicu »Predović« i kratko valnu krugo valnu postaju kod Zemuna, te jedan vršaći stroj u blizini. Šteta je neznatna. Žrtava nema. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 222, od 9.8.1944.);
3. IX između 10.00 i 11.15 sati bombardirani su mostovi kod Zemuna. Pogođen je kolski most i srušen jedan luk Pančevačkog mosta. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 248, od 4.9.1944.);
Noću 6/7. IX bombardirani su želj. mostovi na r. Savi kod Zemuna. 1 most je teško, a drugi lakše oštećen. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 252, od 8.9.1944.);
18. IX nepr. zrakoplovi bombardirali su Savski most kod Zemuna i oštetili ga. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 264, od 20.9.1944.);
19. IX tri nepr. lovca napala su u nizkom lietu strojničkom vatrom želj. postaju i grad Zemun bez učinka. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 265, od 21.9.1944.);
14.X sovjetski su zrakoplovi napali bombama i strojničkom vatrom grad Zemun i okolinu bez većeg učinka. Gubitaka nema. (Dnevno izvješće Glavnostozernog ureda Ministarstva oružanih snaga, 16.X.1944 godine).
Šezdesetih godina XIX. veka trg Slavija ( tj. “Dimitrija Tucovića”, ime koje je nosio od 1945. ) bio je ševar u čije baruštine slivale su se vode s padina Vračara niz nekada veoma strme strane vračarske. Njima danas idu ulice Beogradska, Makenzijeva kao i ulice između njih. Posle stvarnog oslobođenja Beograda 1867., oba Vračara (Istočni i Zapadni) počinju naglo da se izgrađuju. Nekadašnji ševar postaje trg Slavija. Trgom dominirala je zgrada na roglju ul. Sv. Save i Šumadijske (danas Bul. Oslobođenja). Bio je to hotel “Slavija” (na slici ↑, podignut ~ 1895. g). Na fasadi zgrade, na prvom spratu, bilo je jedno udubljenje. Nije to bila baš prava niša. U njoj bila je ‘namolovana’ figura žene u dugačkoj odori. Ta slika bila je uokvirena naslikanim nacionalnim i državnim grbovima svih slovenskih naroda. Bila je to algorijska slika “Slavije”, a tim imenom se nazivala ideja o zajednici svih slovenskih naroda. Tom slikom vlasnik je hteo da ilustruje ime svog hotela “Slavija” pa je po tom imenu i trg dobio isti naziv. Nije bila mala stvar uzeti ime Slavija u to vreme. Srbija cela, a ne samo njeni hotelijeri, već tada je proplamsavala svojim prirođenim šarmom širokog, nemilitantnog ujediniteljskog kosmopolitizma. Vladimirski geni Kijevske Rusije nisu nestali s nestankom Nemanjića – što potpuno u skladu je s matematskim principima populacione genetike.
6. aprila, 1941g. zgrada bude oštećena u bombardovanju i po naredbi okupatora potpuno je porušena. Ipak, nije bila toliko oštećena da se nije mogla restaurisati. Trotoar ispred hotela je povučen za oko 30m i ceo trg je tako proširen do sadašnjih svojih razmera. A na mestu današnjeg hotela “Slavija” postojala je stambena zgrada na sprat koja se vidi i na slici gore ( levo, tj. na roglju trga i Makenzijeve ). I ona u aprilskom bombardovanju bude delimično oštećena ali je, opet po naredbi okupatora, i ona porušena. U toj zgradi bila je smeštena knjižara (vl. Milorad Antonijević). Prostorna povezanost hotela, kafana i knjižara u Srbiji bila je veoma tipična, shodno srpskom Borhesovskom maniru.
Dakle, zgrada starog hotela “Slavija” nalazila se na mestu gde je danas depandans hotela “Slavija” (neko vreme bio je tu parking) a današnji hotel “Slavija” na mestu je zgrade sa Antonijevićevom knjižarom u prizemlju ( tj. na roglju trga i Makenzijeve ), ~ 15m levo od stare ”Slavije”. Ovo je na Forumu jos ranije razjasnjeno bilo.
Dragi kolega, nestrpljivo čekam te slike. Evo nekoliko izveštaja o bombardovanjima ciljeva u Zemunu. Pominju fabriku, "Predović", ali "Zmaj" nigde ne pominju.
Prigodom napadaja neprijateljskog zrakoplovstva na Zemun 16 i 17. IV prema naknadnom izvješću gubitci iznose: oko 200 građanskih osoba poginulo je i veći broj je ranjen. Od pripadnika oružanih snaga poginulo je 9, a ranjeno 10. Porušeno je ukupno 67 kuća, a oštećen veći broj. Oštećena je i želj. postaja, pošta, dielom tvornica zrakoplova, uzletište i želj. most na r. Savi. Bombardiranje je izvršilo prvog dana 110 neprijateljskih zrakoplova, a drugog dana oko 300, koji su bacili preko 400 velikih bombi i puno srednjih i malih. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 112, od 21.4.1944.);
Како овде није наведено име творнице, могао би бити "Змај", у сваком случају је погођен. Како се фабрика налазила у Карађорђевој тј. практично у граду, бомбе су падале по целом Земуну, вечерас ћу окачити неке слике.
Fotografija je sa foruma.Koliko pamtim bila je iz seta fotografija Rakovice .
Ne dve su bili datumi 1949 a bilo je i predratnih. Ono sto mene zanima je detekcija odece- DELOVA UNIFORMI, junaka na fotografiji !?
Foto je nesporno nastao ispred ulaza u IMR, jer se u pozadini vidi žel. pruga i zgrade u Viševačkoj ulici.
Ako ništa drugo, sigurno je foto nastao PRE 1952-3 jer NEMA TRAMVAJSKE pruge.
Levi junak osim lule, ima oko pasa švapski vojni opasač- Radni kombinezon može biti svačij, a KAPA ???
U sredini je očigledno momčić iz nekog okolnog sela.u poseti .
E...Desni momak i njegova odeća me zbunjuje.... Nemačka kapa, i rekao bih deo uniforme sa istog izvora..
Nigde petokrake na kapama !!!!! Malo čudno , ako je neposredno posle rata ???
Može li neko prokomentrisati delove uniformi ?
Još bolje ako se po tome može tačnije odrediti , da li je ovo ratna ili posleratna fotografija ?
Fotografija je sa foruma.Koliko pamtim bila je iz seta fotografija Rakovice .
Ne dve su bili datumi 1949 a bilo je i predratnih. Ono sto mene zanima je detekcija odece- DELOVA UNIFORMI, junaka na fotografiji !?
Foto je nesporno nastao ispred ulaza u IMR, jer se u pozadini vidi žel. pruga i zgrade u Viševačkoj ulici.
Ako ništa drugo, sigurno je foto nastao PRE 1952-3 jer NEMA TRAMVAJSKE pruge.
Levi junak osim lule, ima oko pasa švapski vojni opasač- Radni kombinezon može biti svačij, a KAPA ???
U sredini je očigledno momčić iz nekog okolnog sela.u poseti .
E...Desni momak i njegova odeća me zbunjuje.... Nemačka kapa, i rekao bih deo uniforme sa istog izvora..
Nigde petokrake na kapama !!!!! Malo čudno , ako je neposredno posle rata ???
Može li neko prokomentrisati delove uniformi ?
Još bolje ako se po tome može tačnije odrediti , da li je ovo ratna ili posleratna fotografija ?
I meni je ova interesantna. Neki od ovih momaka bi mogao biti i nemački zarobljenik koji je radio u nekoj radionici posle rata. Ovo stoga sto ja imam sliku svoga oca koji je služio vojni rok 1946-47. Na jednoj od fotografija su on, jedan Rus i Nemac.
Fotografija je sa foruma.Koliko pamtim bila je iz seta fotografija Rakovice .
Ne dve su bili datumi 1949 a bilo je i predratnih. Ono sto mene zanima je detekcija odece- DELOVA UNIFORMI, junaka na fotografiji !?
Foto je nesporno nastao ispred ulaza u IMR, jer se u pozadini vidi žel. pruga i zgrade u Viševačkoj ulici.
Ako ništa drugo, sigurno je foto nastao PRE 1952-3 jer NEMA TRAMVAJSKE pruge.
Levi junak osim lule, ima oko pasa švapski vojni opasač- Radni kombinezon može biti svačij, a KAPA ???
U sredini je očigledno momčić iz nekog okolnog sela.u poseti .
E...Desni momak i njegova odeća me zbunjuje.... Nemačka kapa, i rekao bih deo uniforme sa istog izvora..
Nigde petokrake na kapama !!!!! Malo čudno , ako je neposredno posle rata ???
Može li neko prokomentrisati delove uniformi ?
Još bolje ako se po tome može tačnije odrediti , da li je ovo ratna ili posleratna fotografija ?
I meni je ova interesantna. Neki od ovih momaka bi mogao biti i nemački zarobljenik koji je radio u nekoj radionici posle rata. Ovo stoga sto ja imam sliku svoga oca koji je služio vojni rok 1946-47. Na jednoj od fotografija su on, jedan Rus i Nemac.
Kao i kod svake stare i nepoznate slike, tako i ovde svaki posmatrač može da sklopi svoju priču. Tačno je da su ratni zarobljenici radili (dobrovoljno) u našim fabrikama i 1947-48. gotovo svi su pušteni za Nemačku odnosno Austriju. Pojedinci su ostajali i do 1952. sklapajući ugovor o radu pa kada su se vratili svojim kućama tamo su imali određene smetnje od svojih novih vlasti. I ja sam pomislio da bi neki od ove dvojice sa strane mogao biti (ex)zarobljenik. Mada, kada gledam ovog "mališu" u sredini, nekako mi liči na drugu dvojicu a i likovi te dvojice baš ne deluju "švapski". Ali, obratite pažnju: ako fotografija nije okrenuta, ovaj sa naše desne strane ima burmu na levoj ruci. Ne mora ništa da znači, ali ...
Tanjug | utorak, 10.12.2013. | 22:42
U Skupštini grada Beograda sinoć je predstavljena foto-monografija Dragoljuba Zamurovića "Moj Beograd" u izdanju "Lagune"
"Moj Beograd" je luksuzna knjiga koja je izdata na srpskom i engleskom jeziku i u kojoj se nalazi oko 200 umetničkih fotografija koje su izabrane iz fonda od oko 200.000 snimaka koji su rađeni za ovu monografiju.
Snimanje je trajalo godinu dana kako bi Beograd u monografiji bio predstavljen kroz sva četiri godišnja doba.
Za snimanje, Zamurović je konstruisao specijalan vazdušni brod, hibrid balona jednoseda i motora paraglajdera, kako bi mogao da dočara što zanimljivije detalje prestonice.
Foto-monografija "Moj Beograd" sadrži dve grupe fotografija - one koje su snimljene iz vazduha, najvećim delom iz balon i fotografije najznačajnijih kulturno-istorijskih spomenika, parkova, muzeja i drugih znamenitosti.
Pisac i slikar Mileta Prodanović ocenio je da je ova foto-monografija fotografski esej o gradu, kao i da nije prva u svojoj vrsti, ali da su se izmenile perspektive Beograda od monografija Ive Eterovića do danas.
"Postoji niz starih monografija i možemo pratiti razvoj grada i to je ono što čini vrednost ove knjige", ocenio je Prodanović. "Zamurović radeći na ovoj foto-monografiji je bio pred vrlo kompleksnim zadatkom.
On je dodao da je ova knjiga usklađena sa duhom Beograda, da je ona savremena zbog fotografija i tekstova u njoj i da deluje kao da daje pogled prolaznika koji skuplja različite impresije o gradu.
Profesor Branimir Karanović složio se sa Prodanovićem, da zahvaljujući monografijama Ive Eterovića od pre 30 godina i Zamurovića čije su fotografije nastale u poslednje dve godine, da može da uporedi svoj grad, grad u kome je rođen i u kome živi.
"Zamurović je sam rekao da je Beograd hteo da pogleda očima stranca", naglasio je Karanović, dodajući da autor gleda Beograd kao slikar, arhitekta, fotograf, reporter i kao pilot.
"Ove fotografije su njegov estetski doživljaj nečega", ocenio je on.
Autor Zamurović je rekao da kada radi foto-monografije prvo snimi što više fotografija koje ne gleda, pa ih zatim bira za knjige i da je to veoma težak posao jer su mahom slične i da treba izabrati najlepšu. On je takođe najavio novu knjigu "Dunav od izvora do ušća" koja će najverovatnije, takođe biti rađena iz vazduha.
Zamurović je prisutnima na promociji predstavio fotografije iz monografije putem projektora objašnjavajući kako su nastale i šta je želeo njima da postigne.
Povodom promocije upriličena je i izložba Zamurovićevih fotografija koje su nastale na početku rada na ovoj foto-monografiji 2011. godine.
Na 58. Sajmu knjiga u Beogradu stručni žiri ULUPUDS-a i Beogradskog sajma odabrao je najbolju foto-monografiju na ovogodišnjem Sajmu i dodelio nagradu upravu zamuroviću za foto-monografiju "Moj Beograd".
Zamurović je autor više foto-monografija - "Cigani sveta", "Kazahstan", "Međugorje", "Kazanj", "Srbija, život i običaji", "Vojvodina", "Sarajevo", "Crna Gora", "Srbija-Dunavski sliv" i fototipskog izdanja "Sarajevske Hagade".
...
K
Još od 30-ih godina Rakovica je bila jaki industrijski centar, sa nekoliko strateških
proizvodnih pogona (avio motori)....
Nikako da dokučim KAKO to da Rakovica nikad nije bombardovana tokom ww-2. ?
Čak su postojala i proivavionska skloništa kod kamenog nadvožnjaka (tu su i danas), kod
kafane Plavi Jadran (kasnije "Livac),
i prekoputa Jugostroja (u brdu ispod pruge).... Znam da su svi proizvodni pogoni radili tokom rata,
za potrebe Reicha...
Čak ni USAF nije gađao fabrike avio-motora tokom 1943-4. ??????
Voleo bih pročitati komentare gospode koja su vojno -istorijski bolje informisane ...
Teško je odgovoriti na pitanje zašto industrijski pogoni u Rakovici nisu bombardovani 1944. godine.
Ne znam šta je u tim pogonima pravljeno za potrebe Nemaca. Možda Amerikancima nije bilo toliko bitno.
Znam da su za potrebe nemačke avioindustrije najviše radili Ikarus (u to vreme bio je na lokaciji blizu današnjeg hotela Jugoslavija) i Rogožarski (Knez Danilova - na lokacji na kojoj je kasnije bio IKL).
Njih su bombardovali. Ima o tome podataka, koje sam postavio na
http://www.mycity-military.com/Drugi-svetski-rat/Vazdusna-bombardovanja-na-teritoriji-Jugoslavije-u-WWII_4.html
Изгледа да су Немци гледали да сачувају оно што су мислили да ће им требати, а амери су поред Икаруса и Рогожарског оплели нажалост и по Змају који је био близу центра Земуна, пошто су били прецизни колико смо то већ видели да јесу - настрадао је цео Земун. Ових дана треба да окачим слике из `44 на фејсу (ЗемунНекада) па ћу их наравно поставити и овде...
Изгледа да су Немци гледали да сачувају оно што су мислили да ће им требати, а амери су поред Икаруса и Рогожарског оплели нажалост и по Змају који је био близу центра Земуна, пошто су били прецизни колико смо то већ видели да јесу - настрадао је цео Земун. Ових дана треба да окачим слике из `44 на фејсу (ЗемунНекада) па ћу их наравно поставити и овде...
Dragi kolega, nestrpljivo čekam te slike. Evo nekoliko izveštaja o bombardovanjima ciljeva u Zemunu. Pominju fabriku, "Predović", ali "Zmaj" nigde ne pominju.
16. IV neprijateljsko zrakoplovstvo bombardiralo je želj. postaju i njemačko uzletište u Zemunu. Učinak bombardiranja uzletišta još nije poznat, ali šteta nije velika. Na želj. postaji oštećene su 4 skretnice, a navodno su dvie osobe poginule i 16 ih je ranjeno. Opazka: istodobno sa napadajem neprijateljskog zrakoplovstva na uzletište Zemun napalo je 150 zrakoplova središte Beograda. Vojnički gubitci su nepoznati, a građanski su osjetljivi. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 108, od 17.4.1944.);
16. IV. neprijateljsko zrakoplovstvo izvršilo je napadaj bombama na uzletište i želj. postaju u Zemunu. Štete i žrtava ima, no pojedinosti nisu javljene. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 109, od 18.4.1944.);
Prigodom bombardiranja Zemuna 16. i 17. IV oštećeno je uzletište, pošta i središte grada. Prema do sada primljenim podatcima poginulo je oko 12 pripadnika orsa (Opšta radna služba), dok broj građanskih žrtava još nije poznat, a velik broj je zatrpan. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 110, od 19.4.1944.);
Prigodom napadaja neprijateljskog zrakoplovstva na Zemun 16 i 17. IV prema naknadnom izvješću gubitci iznose: oko 200 građanskih osoba poginulo je i veći broj je ranjen. Od pripadnika oružanih snaga poginulo je 9, a ranjeno 10. Porušeno je ukupno 67 kuća, a oštećen veći broj. Oštećena je i želj. postaja, pošta, dielom tvornica zrakoplova, uzletište i želj. most na r. Savi. Bombardiranje je izvršilo prvog dana 110 neprijateljskih zrakoplova, a drugog dana oko 300, koji su bacili preko 400 velikih bombi i puno srednjih i malih. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 112, od 21.4.1944.);
17. IV. u podnevnim satima ponovno je napadnut Zemun u 2 navrata. Bombardirano je uglavnom uzletište i središte grada. Pojedinosti još nisu javljene. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 109, od 18.4.1944.);
21. IV. u 1315 sati neprijateljsko zrakoplovstvo ponovo je bombardiralo Zemun. Pogođena je želj. postaja i srušeno nekoliko kuća u Novom Gradu. Poginuo je zapovjednik II narodnog zaštitnog područja pukovnik Salhs. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 113, od 22.4.1944.);
24. IV oko 11.30 sati 30 neprijateljskih zrakoplova bombardiralo je Zemun. Pogođeni su kolodvor, dielom tvornica »Ikarus«. Do sada javljene nepoznate žrtve. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 116, od 25.4.1944.);
Naknadno se doznaje da je prigodom bombardiranja Zemuna 24. IV bačeno više bombi od 500 kgr. Izravnim pogodcima pogođena je zgrada konjičke škole, željeznička postaja i neke zgrade tvornice zrakoplova »Ikarus«, na kojima su nastale veće štete. Navodno ima dosta poginulih na periferiji grada, gdje je palo mnogo bombi. Istodobno bombardirano je i Pančevo. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 117, od 26.4.1944.);
18. V Istog dana neprijateljski zrakoplovi bacili su nekoliko bombi na šire područje Zemuna. Šteta je neznatna, žrtava nema. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 141, od 20.5.1944.);
6. VI prije podne za vrieme bombardiranja želj. postaje u Beogradu bombardiran je i želj. most na r. Savi kod Zemuna i lakše oštećen. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 159, od 7.6.1944.);
Naknadno se doznaje da je prigodom bombardiranja želj. postaje u Beogradu 6. VI palo oko 40 bombi kod želj. mosta. Most je lakše oštećen na zemunskoj strani. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 160, od 8.6.1944.);
Naknadno je javljeno da je 3. VIII osam neprijateljskih zrakoplova napalo strojničkom i topničkom vatrom tvornicu »Predović« i kratko valnu krugo valnu postaju kod Zemuna, te jedan vršaći stroj u blizini. Šteta je neznatna. Žrtava nema. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 222, od 9.8.1944.);
3. IX između 10.00 i 11.15 sati bombardirani su mostovi kod Zemuna. Pogođen je kolski most i srušen jedan luk Pančevačkog mosta. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 248, od 4.9.1944.);
Noću 6/7. IX bombardirani su želj. mostovi na r. Savi kod Zemuna. 1 most je teško, a drugi lakše oštećen. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 252, od 8.9.1944.);
18. IX nepr. zrakoplovi bombardirali su Savski most kod Zemuna i oštetili ga. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 264, od 20.9.1944.);
19. IX tri nepr. lovca napala su u nizkom lietu strojničkom vatrom želj. postaju i grad Zemun bez učinka. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 265, od 21.9.1944.);
14.X sovjetski su zrakoplovi napali bombama i strojničkom vatrom grad Zemun i okolinu bez većeg učinka. Gubitaka nema. (Dnevno izvješće Glavnostozernog ureda Ministarstva oružanih snaga, 16.X.1944 godine).
Šezdesetih godina XIX. veka trg Slavija ( tj. “Dimitrija Tucovića”, ime koje je nosio od 1945. ) bio je ševar u čije baruštine slivale su se vode s padina Vračara niz nekada veoma strme strane vračarske. Njima danas idu ulice Beogradska, Makenzijeva kao i ulice između njih. Posle stvarnog oslobođenja Beograda 1867., oba Vračara (Istočni i Zapadni) počinju naglo da se izgrađuju. Nekadašnji ševar postaje trg Slavija. Trgom dominirala je zgrada na roglju ul. Sv. Save i Šumadijske (danas Bul. Oslobođenja). Bio je to hotel “Slavija” (na slici ↑, podignut ~ 1895. g). Na fasadi zgrade, na prvom spratu, bilo je jedno udubljenje. Nije to bila baš prava niša. U njoj bila je ‘namolovana’ figura žene u dugačkoj odori. Ta slika bila je uokvirena naslikanim nacionalnim i državnim grbovima svih slovenskih naroda. Bila je to algorijska slika “Slavije”, a tim imenom se nazivala ideja o zajednici svih slovenskih naroda. Tom slikom vlasnik je hteo da ilustruje ime svog hotela “Slavija” pa je po tom imenu i trg dobio isti naziv. Nije bila mala stvar uzeti ime Slavija u to vreme. Srbija cela, a ne samo njeni hotelijeri, već tada je proplamsavala svojim prirođenim šarmom širokog, nemilitantnog ujediniteljskog kosmopolitizma. Vladimirski geni Kijevske Rusije nisu nestali s nestankom Nemanjića – što potpuno u skladu je s matematskim principima populacione genetike.
Dragi kolega, nestrpljivo čekam te slike. Evo nekoliko izveštaja o bombardovanjima ciljeva u Zemunu. Pominju fabriku, "Predović", ali "Zmaj" nigde ne pominju.
Prigodom napadaja neprijateljskog zrakoplovstva na Zemun 16 i 17. IV prema naknadnom izvješću gubitci iznose: oko 200 građanskih osoba poginulo je i veći broj je ranjen. Od pripadnika oružanih snaga poginulo je 9, a ranjeno 10. Porušeno je ukupno 67 kuća, a oštećen veći broj. Oštećena je i želj. postaja, pošta, dielom tvornica zrakoplova, uzletište i želj. most na r. Savi. Bombardiranje je izvršilo prvog dana 110 neprijateljskih zrakoplova, a drugog dana oko 300, koji su bacili preko 400 velikih bombi i puno srednjih i malih. (Izvor: Zapovjedništvo glavnog stožera domobranstva, izveštaj broj: 112, od 21.4.1944.);
Како овде није наведено име творнице, могао би бити "Змај", у сваком случају је погођен. Како се фабрика налазила у Карађорђевој тј. практично у граду, бомбе су падале по целом Земуну, вечерас ћу окачити неке слике.
Ne dve su bili datumi 1949 a bilo je i predratnih.
Ono sto mene zanima je detekcija odece- DELOVA UNIFORMI, junaka na fotografiji !?
Foto je nesporno nastao ispred ulaza u IMR, jer se u pozadini vidi žel. pruga i zgrade u Viševačkoj ulici.
Ako ništa drugo, sigurno je foto nastao PRE 1952-3 jer NEMA TRAMVAJSKE pruge.
Levi junak osim lule, ima oko pasa švapski vojni opasač- Radni kombinezon može biti svačij, a KAPA ???
U sredini je očigledno momčić iz nekog okolnog sela.u poseti .
E...Desni momak i njegova odeća me zbunjuje.... Nemačka kapa, i rekao bih deo uniforme sa istog izvora..
Nigde petokrake na kapama !!!!! Malo čudno , ako je neposredno posle rata ???
Može li neko prokomentrisati delove uniformi ?
Još bolje ako se po tome može tačnije odrediti , da li je ovo ratna ili posleratna fotografija ?
Ne dve su bili datumi 1949 a bilo je i predratnih.
Ono sto mene zanima je detekcija odece- DELOVA UNIFORMI, junaka na fotografiji !?
Foto je nesporno nastao ispred ulaza u IMR, jer se u pozadini vidi žel. pruga i zgrade u Viševačkoj ulici.
Ako ništa drugo, sigurno je foto nastao PRE 1952-3 jer NEMA TRAMVAJSKE pruge.
Levi junak osim lule, ima oko pasa švapski vojni opasač- Radni kombinezon može biti svačij, a KAPA ???
U sredini je očigledno momčić iz nekog okolnog sela.u poseti .
E...Desni momak i njegova odeća me zbunjuje.... Nemačka kapa, i rekao bih deo uniforme sa istog izvora..
Nigde petokrake na kapama !!!!! Malo čudno , ako je neposredno posle rata ???
Može li neko prokomentrisati delove uniformi ?
Još bolje ako se po tome može tačnije odrediti , da li je ovo ratna ili posleratna fotografija ?
I meni je ova interesantna. Neki od ovih momaka bi mogao biti i nemački zarobljenik koji je radio u nekoj radionici posle rata. Ovo stoga sto ja imam sliku svoga oca koji je služio vojni rok 1946-47. Na jednoj od fotografija su on, jedan Rus i Nemac.
Ne dve su bili datumi 1949 a bilo je i predratnih.
Ono sto mene zanima je detekcija odece- DELOVA UNIFORMI, junaka na fotografiji !?
Foto je nesporno nastao ispred ulaza u IMR, jer se u pozadini vidi žel. pruga i zgrade u Viševačkoj ulici.
Ako ništa drugo, sigurno je foto nastao PRE 1952-3 jer NEMA TRAMVAJSKE pruge.
Levi junak osim lule, ima oko pasa švapski vojni opasač- Radni kombinezon može biti svačij, a KAPA ???
U sredini je očigledno momčić iz nekog okolnog sela.u poseti .
E...Desni momak i njegova odeća me zbunjuje.... Nemačka kapa, i rekao bih deo uniforme sa istog izvora..
Nigde petokrake na kapama !!!!! Malo čudno , ako je neposredno posle rata ???
Može li neko prokomentrisati delove uniformi ?
Još bolje ako se po tome može tačnije odrediti , da li je ovo ratna ili posleratna fotografija ?
I meni je ova interesantna. Neki od ovih momaka bi mogao biti i nemački zarobljenik koji je radio u nekoj radionici posle rata. Ovo stoga sto ja imam sliku svoga oca koji je služio vojni rok 1946-47. Na jednoj od fotografija su on, jedan Rus i Nemac.
Kao i kod svake stare i nepoznate slike, tako i ovde svaki posmatrač može da sklopi svoju priču. Tačno je da su ratni zarobljenici radili (dobrovoljno) u našim fabrikama i 1947-48. gotovo svi su pušteni za Nemačku odnosno Austriju. Pojedinci su ostajali i do 1952. sklapajući ugovor o radu pa kada su se vratili svojim kućama tamo su imali određene smetnje od svojih novih vlasti. I ja sam pomislio da bi neki od ove dvojice sa strane mogao biti (ex)zarobljenik. Mada, kada gledam ovog "mališu" u sredini, nekako mi liči na drugu dvojicu a i likovi te dvojice baš ne deluju "švapski". Ali, obratite pažnju: ako fotografija nije okrenuta, ovaj sa naše desne strane ima burmu na levoj ruci. Ne mora ništa da znači, ali ...